Slomljena i uplakana stala je na most, sklopila oči, zagrlila stomak i skočila u nabujalu rijeku.

Slomljena i uplakana stala je na most, sklopila oči, zagrlila stomak i skočila u nabujalu rijeku.

1. veljače 2018. 0 By Admin

Nije prošlo dugo, kadli se na vratima opet pojavi uplakana mlada.
Taj put nije joj izbio zub. Nije je ni udario.
Gurnuo je niz stepenice, pa nek se udara sama đe hoce. I ona i ono kopile koje nosi.
-Baš tako je reko’? upita stara.
-Haman tako majko. I ja se njemu više ne vracam.

 


-A đe se misliš vratiti? Ođe? Meni i babi na grbaču pa da na se cijeli komšiluk smije?
Ne more. Idi, umij se i vrati se svojoj kuci. Svom čoeku. Proci ce njega ta huja. Svi muški su ti taki. Smirit ce se čim mu rodiš sina. Viđet ceš,spominjat ceš ti mene, zapamti kad ti kazem. Znam ja najbolje.
Teška srca posluša, jadna, opet mater i vrati se svom dzelatu kao da nista pod milim Bogom nije bilo.
Za tri dana joj je jednim udarcem izbio još dva zuba jer je drhtavim rukama prosula fildzan kahve na njegovu nogu.

 


-Kučko, opekla si me, namjerno to radiš. BUM.
Treci put nije otišla da trazi pomoc matere.
Treci put, sva slomljena i uplakana stala je na most, sklopila oči, zagrlila stomak i skočila u nabujalu rijeku.

 

 

 


Na dzenazi, masa muškaraca klanjala je dzenazu.
U prvom safu, on, ozalošceni muz zene koja je “skrenula s pameti”.
Jadnik, šaputao je komšiluk, i dijete mu ludača odvede u smrt.
Nikad dzenneta očima ne viđela. Pu, sramota.. Kleli su i proklinjali.
Viđoh joj mater poslije dzenaze. Kleknula je na svjez mezar i plakala čupajuci sebi kosu.
Htjedoh joj prici i reci;
-Nemoj zeno, sramota je.
Sta ce narod rec’?
NAROD CE UVIJEK NESTO RECI..

Stranice: 1 2